Jovan Lubardić rođen je u Rogatici. Za vrijeme rata koristio je pseudonim Simeun Romanijski. Studij jugoslovenske književnosti završio je na ilozofskom fakultetu u Sarajevu.
Objavio je dvadesetak radio-drama, dvije TV drame, dvije pozorišne drame, filmski scenario za igrani film «Surove dijagonale», te prozna djela: «Priča za moju ženu», «Boja straha», «Jupitere, ti se ljutiš», «Pasija po Jovanu», «Francuski začin», «Noć bez utjehe», «Dobar dan za umiranje», «Snajper», «Ratna kuća». Zastupljen je u antologijama savremene pripovijetke. Roman «Boja straha» preveden je na francuski jezik, a roman «Priča za moju ženu» dobio je treću nagradu na Velikom jugoslovenskom konkursu za moderni kratki roman.
Prevodio je sa francuskog i ruskog jezika. Bio je lektor i predavač na Univerztetu u Dižonu (Francuska).
Tokom rata Lubardić je obilazio ratišta, prikupljao građu za priče i roman. Radio je kao urednik u Izdavačkoj djelatnosti Srpske novinske agencije. Roman «Ruskinja Ira» objavio je 2001. godine.