|
MENI JE ŽAO
Je li dno blizu mladosti njene
kakva je to Božija kazna
kad je ljepota oličje žene
božansko tijelo, a duša prazna.
Kad žena svjesno u
propast ide
meni je žao no sebe sama
i čime može čovjek što želi
podići dušu gdje živi tama
Šta li to bude, šta li se
slomi
kad se ljepote do bola skrše
kakav li je nespokoj žene
dok đavo crni životom vrše
Ne um'jem, Bože, ti joj
pomozi
zbog nje ja klečim kraj lika tvoga
i ne navedi je na iskušenje
no je izbavi od lukavoga
Pa stavljam tamjan nek
zamiriše
i njoj za zdravlje paliću svijeće
i krstim se, pognute glave
podari, Bože, malo joj sreće! |
