Autori Zavičajne zbirke


Simo Klarić
 

Simo Klarić je rođen 1924. godine u Borijama, kod Kalinovika. Učesnik je NOR-a od 1941. Novinarstvom se bavio od 1947. godine i radio u Sarajevu, Beogradu i Moskvi.
Prve literarne radove štampao je u beogradskim listovima i časopisima. Objavio knjige: «Gligereva stijena», proza za djecu (1955); dvije knjige humorističke proze: «Mi, šala i život» (1957) i «Adam, Eva i hljeb» (1963). Romane: «Koliba na Zobištu» (1983), humoristički roman «Ljudi naročitog kova» (1995), roman o građanskom ratu i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine «Raskućeni» (1997), zbirku «Lovčeve priče» (1998, drugo izdanje 2004), knjigu humorističke proze «Nasmijte se ljudi» (1999), roman «Milioner» (2001), zbirku poezije «Bosanske balade» (2002, drugo izdanje 2003), roman «Borjani» (2005) i roman «Rasulo» (2006).
Među trinaest autora zastupljen je u antologiji jugoslovenskog humora «Savremeni jugoslovenski smijeh» (1959).
Živi u Kasindolu, kod Sarajeva.

 

 

 

Simo Klarić
MRKALJI ČEKAJU TURISTE (odlomak iz priče)



Na desnoj strani glavne kozje staze Hrkanovci – Mrkanovci, na obalama plave Pištaline, leže sunčani Mrkalji. Ja kažem «leže», a možda bi bilo bolje reći – kleče. A vjerujte da se ne bi mnogo pogriješilo kad bi se za Mrkalje kazalo i da – čuče! Jer kad bi dalekovido oko nekog nepoznatog posmatrača, recimo turiste, gledalo sa Jazavčeve Glavice sedamnaest kuća rasutih oko obala šumne Pištaline, njega bi sunčani Mrkalji neminovno podsjetili na jato džinovskih vrana koje čuče na kamenju i nešto čekaju. I on, turista, oduševljen veleljepnom panoramom Mrkalja, htio ne htio, morao bi da izvadi iz džepa šarenu hartiju turističkog vodiča i da klikne sa Jazavčeve Glavice:
- Majn Got, Mrkalji!
O prirodnim ljepotama Mrkalja čulo se nadaleko. Tim ljepotama oduševljavali su čitavi Hrkanovci, pola Mrkanovaca i četiri kuće pod Jazavčevom Glavicom. Mrkalji su bili ponosni na svoje sunčane perivoje, na šumnu Pištalinu i na njen modri vir pod Ćamilovom kućom koga je samo jednom presušilo troje žedne teladi...