Srpska vojna sablja

Kraljeva konjica, 1922.
 

U tom trenutku osjeti kako ga je neko povukao za korice mača i on se nagne unazad.
Čovjek koji je privukao njegovu pažnju tim dodirom bio je jedan mladić crne kose, svijetla oka, omanji, nejak, ljubak; ruke su mu bile u rukavicama.
- Čime mogu da vas uslužim, gospodine? - upita naš konjanik.
- Gospodine, jednu milost.
- Govorite, samo brzo, molim vas; vidite da me čekaju.
- Potrebno je da uđem u grad, gospodine, i to odmah, razumijete?... Vi ste sami i sigurno vam je potreban paž koji će samo činiti čast vašem lijepom izgledu.
- Pa onda?
- Eto! Učinimo jedan drugome uslugu: uvedite me i ja ću biti vaš paž.
 

...
Liječenje viteških rana
pronađeno u književnosti

Hajdučka trava: Isitniti hajdučku travu između dva kamena i priviti (kod Srba);
Pljuvačka i zemlja: Pomiješati pljuvačku sa malo zemlje i to staviti preko ozlede (Kozaci);
Vino i maslinovo ulje: Uzeti talog crnog vina, saastaviti ga sa maslinovim uljem i isprati ranu od oružja (Francuzi).

 

Ì Ì

SCENSKO MAČEVANJE I
MAČEVANJE KOJE JE OBILJEŽILO FILM

Desetine romana prokrčili su sebi put do filmskog platna i malog ekrana: Tri mušketira, Kuća letećih noževa, Alatriste, Troja, Gospodar prstenova, Zaljubljeni Šekspir, Posljednji samuraj, Sirano de Beržerak... Bez mačevanja, ovi bi filmovi bili poput baleta kojem je oduzeta muzika.

Gospodar prstenova

Tolkinov opsežni roman iz tri dijela doživio je svoj vrhunac meću čitaocima krajem osamdesetih godina. Njegovi likovi izgledali su poput graškovih mahuna i glumaca iz Šekspirovog "Sna ljetne noći". Prešavši u film, ova čudesna stvorenja postaju pravi ratnici.

Ì Ì

ORUŽARNICA

Mačevi vode svoje porijeklo od bogova, kaže legenda, no, istorija nam govori da su ih pravili vrsni znalci, majstori kovači. Kod Srba oni imaju svoje ime - mačari. Otuda se i naše prezime Mačar zadržalo do današnjeg dana.
Japanci su imali svoj poseban sistem kovanja mača redajući sloj preko sloja: čelik po kvalitetu mekan, pa onda tvrd, i tako ko zna koliko puta, da bi se dobio mač čvrst ali i savitljiv, koji neće pucati.
Mač koji su nosili Srbi tokom srednjeg vijeka bio je poštovan i cijenjen čak u Veneciji, a u 16. vijeku za skijavone se znalo širom Evrope.

iz oružarnice

Ì Ì
 

ISTORIJA MAČEVANJA

Istorija mačevanja seže daleko u prošlost - do doba antike. Od tada pa do 13. vijeka škola mačevanja nije bilo, premda, mačevanje kao vještina postoji još od prve olimpijade. U srednjem vijeku borilo se teškim mačevima za koje je bila potrebna skoro nadljudska snaga ako se uzme u obzir i teški viteški oklop. Mačevanje je prolazilo kroz varijacije, onako, kako se mijenjalo i vrijeme.
Vojno, borbeno mačevanje bilo je naročito cijenjeno i razvijeno kod Francuza, Italijana, Ukrajinaca (Kozaci), Turaka. Kod nas se naročito njegovao skijavone, karakterističan srpski mač, a potom i sablja, posebno od prve polovine 19. vijeka. Postojalo je i kurtoazno mačevanje, mačevanje do prve kapi krvi. Jedan period je mačevanje postalo opsesivna praksa, pa su dvoboji morali biti zabranjeni.
Danas mačevanje ima sportski karakter, zasniva se na brzom, poprilično kratkom pokretu i pravolinijskom kretanju mačevalaca. Postoje i škole koje nisu takmičarskog karaktera i koje mačevanju vraćaju nekadašnju ljepotu pokreta, dajući mu neosporno, duhovnu dimenziju.

 

Ì Ì


VITEZOVI, NOSIOCI MAČEVA

Kako su u srpskoj tradiciji vitez-konjanik i njegovo plemenito grlo bili povezani savršenim ritmom, tako se kroz dalji tok vidi da se s junaštvom kroz pojavu hajduka viteštvo održava fragmentarno, a potom, kako konjanik gubi svoga ždrebca, i obrnuto - epika slabi i dio suštine nestaje.

Iz "Marko Kraljević i beg Kostadin"
...
Al' besedi Kraljeviću Marko:
"Ne hvali se, beže, s dočekanjem!
Kad ja tražih brata Andrijaša,
Ja se desih u dvoru tvojemu
O jeseni, o Dmitrovu danku,
A o tvome krsnome imenu:
Vidio sam tvoje dočekanje,
I vidih ti do tri nečoveštva."
...

Istinski vitez, nosilac mača u sebi i oko sebe razvija duhovne vrijednosti. Riječ mač danas treba da bude metafora znanja, časti.

Ì Ì


SRPSKO SPORTSKO MAČEVANJE

Na srpskim prostorima sportsko mačevanje se njeguje posebno u Srbiji. Čvrsti temelji koje su postavili takmičari i učitelji: Vera Jeftimijades, Aleksandar Vasin, Zoran Čanković, dobar su osnov za razvitak i napredovanje ovoga sporta. Postoji preko dvadeset registrovanih klubova i škola u Mačevalačkom savezu Srbije: Lokomotiva, Voždovac, Crvena zvezda, Vojvodina, Soko, Beogradski mačevalački klub, Mačevi i maske...
Učenje mačevanja počinje većinom od malih nogu. Vježbe i treninzi izvode se sportskim mačevima. Pretežno su to rapir, floret i sablja.
Zadivljujući je podatak da je u ovom sportu sve više žena.

Ì Ì Ì

 Čak i danas, u 21. vijeku, viteza i čovjeka plemićkih osobina, prepoznaćete po lijepom ponašanju, poznavanju različitih disciplina:
nauke uopšte, filozofije, književnosti, lingvistike i umjetnosti. Prepoznaćete ga po trpeljivosti i dostojanstvu. Da li tražimo mnogo
ako poželimo da bude višeovakvih ljudi? Ne, ne radi se o don Kihotu. Jednostavno, iako danas ne nosi svoj mač, viteza
ćete prepoznati po tome što će kada stane mirno i nakloni vam se, reći

The pleasure is mine, sir



postavka izložbe: Marijana Petronić, dipl. bibl. i komp.

Zahvaljujemo na pomoći mr Branku Pjeviću, etnologu.