|
|
In memoriam
Dragom prijatelju
Branku Čučku
Dragi naš Branko,
pripala mi je teška dužnost
da ti uputim posljednji pozdrav od tvojih prijatelja književnika iz Istočnog
Sarajeva, a ja ne znam šta da kažem, jer se bojim da je malo riječi kojima
ti se možemo zahvaliti što si sa nama drugovao, što si nas zabavljao svojim
dosjetkama, svojim dubokim mislima o kojima smo često raspravljali.
I jutros sam čekao da se pojaviš na vratima noseći punu torbu knjiga, da ćeš
obasjati ovo tmurno jutro i, kao iz puške, izgovoriti nekoliko rečenica koje
će me nasmijati i uljepšati mi dan.
Tvoja neobičnost nam je godila, pa i u Matičnoj knjizi rođenih stoji da si
rođen 1. 7. avgusta 1948. godine. Je li prvog ili sedmog avgusta, je li juli
ili avgust. Ne znamo, a ti si nas ostavljao u nedoumici.
Davno je bila 1971. godina kad si ukoričio svoju prvu knjigu poezije pod
naslovom ,,O Ništa i ostalom'' i već si tada najavio svoju neobičnost i
svoju originalnost. Slijede ,,Žestoka marmelada'', ,,Vo u kupusu'', ,,Psihički
izgled'', ,,Umijeće gutanja knedle'', ,,Pisana malim slovima'', ,,Pomrčina
via Čamotinja'', ,,Dirljivi magacin'', ,,Lupa čekića
u remontnom zavodu'',
,,Mrsna pernica'', ,,Štipaljkom za vjetar'', ,,Gorio ko ove novine'', ,,Čovječe,
u životu nisam čuo tužniju priču'' i ,,Ovu bi vodu trebalo okupati“. Ovoj
posljednjoj sam bio i recenzent i tako smo službeno postali jedan drugom dio
prijateljskog
suživota. |
|
"Čuvao sam Titu''
zajedno s tobom one godine kad ti je ova knjiga kolumni izašla kao knjiga na
sajmu knjiga u Banjoj Luci, a od nas nisu mogli učuvati ni vino ni rakiju, a
Boga mi ni pivo.
Romane ,,Mi se znamo od posljednjeg dana'' i ,,Ljuta bitka za sobu Šobot''
si nazvao međusobnim, u svim značenjima ove riječi.
Neobičan životni i boemski put, a ti si jedan od posljednjih boema, si
započeo u Sarajevu i završio u Sarajevu, a ovaj drugi put počinješ u
voljenom Han Pijesku, među omarama i vjetrovima koji će ti pomoći da odeš
gore na nebo i stražariš nad nama što ostasmo još uvijek vezani za zemaljsko.
Strepio si za svoju majku koja te je iščekivala i evo krenuo si nebeskim
putom za njom. Ovaj put te nije dugo čekala.
U tvojoj biografiji neko je napisao da si svoje posljednje godine proživio u
centralnoj periferiji Sarajeva nemajući ni u lijevoj, ni u desnoj ruci,
uvijek sijed i nikad namrgođen ozbiljnošću života.
Dragi naš Branko, ne bi trebalo okupati samo ovu vodu, već bi trebalo
okupati ili bar retuširati cijeli prošli vijek u kome smo živjeli, a ni ovaj
21. nije slavno počeo.
Znao si to prepoznati i znao si to na svoj poseban, do krajnjih granica
originalan način, reći i napisati.
Mi, tvoji prijatelji i saborci u životu koji se mrvi, koji nas nije mazio,
koji nas je opekao svojim užarenim pipcima, možemo samo da kažemo da nam je
bila čast što smo s tobom prijateljovali, što smo se, bar biranim riječima,
ispomagali u najtežim trenucima, što smo imali bar onu kafu i cigaretu da
zaposlimo drhtave ruke i gorčinom spremo gorčinu iz grla.
Dragi naš Branko, neka ti je laka ova zemlja prostrane gore Romanije iz koje
si iznjedren, nek ti Bog dušu prosti i nek podari rajsko naselje koje si
zaslužio.
Nedeljko
Zelenović |
